Danas smo stigli u Kandy, drugi grad Šri Lanke, središte središnje provincije i kulturno središte države.
Dok smo spavali u Colombu, oko 3 se prvo čulo kukurikanje. Još nismo sigurni je li bio pravi pijetao ili neka vrsta umjetnog alarma. To nije stalo ni kad smo otišli. Onda je u 4 počela molitva. Mislio sam da se čuje iz džamije, ali Maja kaže da su to pustili u našem hotelu na razglas, tada su se svi iz hotela ustajali i pridružili molitvi. Ja se toga baš i ne sjećam jer sam spavao, ali Maja se svega sjeća detaljno i naživcira se kad se toga sjeti. Zaspala je tek oko 6, a u 6:45 smo morali ustati zbog vlaka.
Ispred hotela smo uzeli tuktuk za 250Rs do kolodvora Colombo Fort. U reservation officeu smo kupili karte do Kandyja za observation class za 500Rs po osobi. Usput smo kupili karte za Ellu za 3,razred jer je to jedino ostalo, 400Rs po osobi i Ella-Kandy 1000Rs za 1.razred.
Dok smo stajali na kolosjeku prišao nam je čovjek kojeg sam ranije vidio da pregledava karte i rukama pitao idemo li na vlak u 9h, koji razred imamo i da mu pokažemo kartu. Kad je vidio kartu, odveo nas je na dio kolosjeka na koji će doći naš vagon. Kad smo ušli u vlak, vidjeli smo da smo dobili najbolja mjesta. Observation class je napravjan tako da svi u vagonu sjede u rikverc, stakla su sa strane i ispred nas, a mi smo sjedili prvi ispred tog zadnjeg stakla. Onaj čovjek nam je pomogao podići prtljagu i onda je pokazao iskaznicu iz škole za gluhe, slike škole i dva papira na kojem pišu imena ljudi, države, uglavnom razvijene, i donacije. Najmanje su bile od 1000Rs. Mi smo mu dali 500, ipak smo iz siromašne Hrvatske.
Vlak je cijelim putem poskakivao i bacao nas gore-dolje i lijevo-desno. Na početku puta je bilo kišno i cijelim putem oblačno, ali to nije umanjilo ljepotu rute koju mnogi putopisci smatraju jednom od 5 najljepših pružnih ruta na svijetu. Krajolik uz rutu je među najljepšim stvarima koje smo vidjeli u životu. Prolazili smo između stijena, pa kroz polja riže, džunglu, ispod planina koje sežu do oblaka, desetak tunela. Uz kolodvore su slamovi, a često smo nailazili i na ljude koji nešto rade na pruzi ili uz nju. Također, puno cucaka živi uz prugu.
U Kandyju nas je dočekala kiša i naravno vozači tuktukova. Prvo smo prošetali do banke da razmijenimo novac, ali nije radila. Skoro cijelim putem nas je pratio jedan tuktukdžija iako smo mu govorili da ga ne trebamo. Kad smo vidjeli da nećemo danas moći mijenjati novac, izabrali smo jednog starijeg šofera i dogovorili se da nas odveze do hotela za 250Rs. Lik je užasno simpatičan i smotan. Putem se zaustavljao nasred ceste da nam pokazuje znamenitosti grada, nije mu smetalo što zaustavlja promet i što mu svi trube. Prvo nas je dovezao do krivog hotela gdje mu je vlasnik objasnio kako doći do našeg.
Hotelska soba i hotel su najljepši do sada. Imamo velike krevete, balkon i lijepu kupaonu s toplim tušem, a ispred sobe je ogroman boravak s puno slika i knjiga, blagovaonica i kuhinja u kojoj si možemo kuhati njihove čajeve. Boravak je na jednoj strani otvoren tako da izgleda kao terasa s pogledom na grad.
Nakon prvog poštenog tuširanja otišli smo do grada, pješke uz jezero. Kandy nam je definitivno najljepši grad koji smo do sada vidjeli. Osim što leži na lijepom velikom jezeru, na svakom koraku se vidi da je napredniji i uredniji od Colomba. Ima čak i semafore! Puno je pekara s bogatom ponudom, tako da je i lakše doći do hrane.
Pokraj jezera su nas zaustavile tri made cure cure i zamolile da se slikaju s Majom. Jedna po jedna su stale pokraj nje i slikale se, bile su jako sretne i puno se zahvaljivale. To nismo doživjeli još od Rajahstana i malo nas je iznenadilo jer se vidi da je ovo dosta turističkiji grad od prethodnih.
Zapeli su nam za oko ruksaci na jednom štandu pa smo se raspričali s gazdom. Svidio mu se dres koji nosim i htio ga je kupiti. Onda nam je rekao da odemo do tržnice gdje lokalci kupuju. Krenuli smo na semafor, ali nas je on pozvao da krenemo na drugu stranu jer je ispred tržnice pothodnik, na kraju nas je odveo skroz do tržnice. Usput smo pričali o sportu, pitao me koji je sport najpopularniji u Hrvatskoj i bio sretan što sam znao za njihovu kriket pobjedu nad Zimbabveom. Na tržnici nam je rekao cijene čaja, začina i voća. Pokazao mi je gdje mogu kupiti dres i otišao si kupiti suhu ribu. Za novi original dres šrilankanske kriket reprezentacije su me tražili 2800Rs, na kraju sam platio 2200.
Nakon tog kratkog šopinga smo otišli jesti i još malo prošetali gradom. U jednoj pekari smo kupili nekoliko stvari za večeru i vratili se pješke do hotela.
Ovdje dosta rano pada mrak nakon čega se baš i nema što tražiti vani tako da večeri uglavnom provodimo u sobama opuštajući se uz čaj i hranu i zapisujući doživljaje. Ovdje to bar radim na lijepom velikom kauču :)
Sutra idemo vlakom do Pinavale posjetiti utočiđte slonova.
