I danas smo napokon krenuli na naše putovanje. Prvo odredište je Istanbul u kojem ćemo provesti pet dana. Noć prije putovanja nismo mogli nikako zaspati i naravno ujutro se nismo probudili na vrijeme (sat i pol nakon planiranog), ali na kraju smo sve stigli i nekim čudom za sada ne kužimo da smo nešto zaboravili. U 10 smo se pojavili na aerodromu u Zagrebu i pokupili karte. Nakon toga su nas poslali na "security check" zbog 'silne' elektronike. Mislili su da je Gagijev punjač lemilica(?). Pregledali su nam sve torbe koje nismo namjeravali nositi pod ručnu prtljagu i na kraju nam progledali kroz prste i propustili dvije litre domaće rakije, koja se, naravno, ne smije tako nosit bez originalne etikete. Kasnije smo prošli kroz još jedan security check i ubrzo nakon toga našli se u avionu. Zaboravih napomenuti da smo letjeli s Turkish airlinesom. Uglavnom letimo s niskobuđetnim pa smo se sada iznenadili komforom u avionu i super stvar što smo mogli gledati filmove i serije po odabiru (svaki putnik ispred sebe ima touch screen monitor). Let je trajao nešto manje od dva sata i iako su najavili turbolencije prošlo je sve ok.
Oko sat vremena nam je trebalo da izađemo iz aerodroma. Imali smo nekoliko opcija da dođemo do našeg hostela ali izabrali smo najpovoljniju - metro + tramvaj (6 turskih lira po osobi), taksi bi bio dvadesetak eura. U Istanbulu je stvarno toplo i dosta smo se namučili s javnim prijevozom da bi došli do Sultanahmeta i još smo profulali stanicu jer je bila tolika gužva da ništa nismo vidjeli i nismo stigli izaći na vrijeme. Izašli smo u blizini Topkapi palače i nije nam dugo trebalo da nađemo hostel koji se nalazi između palače i Plave džamije.
Orient hostel je presuper i cijena je ok (9 eura osmerokrevetna soba), ali kvart je preskup. Nakon što smo se smjestili, prošetali smo i tražili neko mjesto gdje bi mogli nešto pojesti i nakon sat vremena našli smo nekakav kebab u blizini Sulejmanove džamije po ok cijenama - od 3 do 6 tl, kako koji...
Nakon toga tražili smo mjesto za popiti pivo i u tom dijelu grada je stvarno sve preskupo, a kako ćemo biti nekoliko mjeseci na putu moramo paziti koliko trošimo. Na kraju smo ga kupili u trgovinici i tamo je cijena 4,5 tl. Sutra idemo u Taksim i tamo ćemo valjda naći nešto povoljnije za pojesti i popiti. Danas smo samo prozujali kvartom, a sutra nas čeka nešto više akcije. U osmerokrevetnoj sobi smo sami pa se nadamo da ćemo se danas naspavati za sve dane koje nismo. Drugi dan Probudili smo se oko 9 i doručkovali u hostelu (pohani kruh, jaja, jogurt, maslac) na terasi s predivnim pogledom na more. Spavali smo dobro, iako su nam tokom noći u sobu ulazile neke cure i vani je dosta bučno, no to nam nije neki bed pa smo se uspjeli naspavati. Šteta što su brzo otišle, činile su se ok i jedna od njih je spavala s velikom plišanom ovčicom, što je slatko :) Ali i novi cimeri se čine okej... Nakon doručka otišli smo do Topkapi palače. Cijena za ulaznicu palača + harem iznosi 40 tl po osobi. Mislim da se isplati zato što se stvarno puno toga može vidjeti, pogled sa palače je odličan i ima puno dobrih mjesta za fotkanje. Nakon toga otišli smo do Grand Bazaara koji je stvarno ogroman. Nismo ga obišli cijelog, nekako nije ono što smo očekivali. Sve je dosta uređeno i fancy, više sam to zamišljala kao pod nekim šatorom i da stvarno ima svega.. A kad ono sve trgovinice vrlo slične... Nisu nas trgovci previše ni gnjavili kako smo mislili.
Tamo smo kupili opet kebab, Gagi od janjetine, a ja piletine. Malo smo još prošetali oko Bazaara i vratili se u hostel odmoriti. Moj krevet je uz veliki prozor i super je što mogu promatrati što se događa na ulici i lijepo mi je čuti pozive na molitvu. U Istanbulu ima puno mačaka i pasa i koliko vidim svi su na ulici, ali su označeni i dobro zbrinuti. Mislim da znamo već sve mačke u našem kvartu, malo su u našem hostelu, pa u svim kafićima i restoranima u našoj ulici i svi ih hrane i maze. Najdeblje su one u palači, naravno :) > Nakon odmora odlučili smo se zaputiti do drugog dijela Istanbula - Taksima. Išli smo do jednog dijela tramvajem (zadnje stanice), a onda pješice uz brdo. I tamo je stvarno odlično, to ne mogu ni opisati! Ima baš svega i sve je po povoljnijim cijenama. Sve izgleda jako zanimljivo, šareno je i sviđa mi se što su izmiješane moderne zgrade sa starima. Prvo vidim neki super luksuzno uređeni hotel, a pored toga urušena zgrada, tako da stvarno ima svega... I tamo smo kupili burek sa sirom (4 tl cca 35dag). Od Taksima smo hodali do Galata tornja i u blizini njega otišli na tramvaj za Sultanahmet. Namjeravali smo pješice ali smo bili već previše umorni od današnjeg hodanja. > Navečer smo ostali u zalogajnici u sklopu hostela koja je baš kul s puno mačaka koje smiju hodati po stolovima i jesti s ljudima. Pili smo salep (5 tl) i čaj od jabuke (3 tl). Gagi: Od samog početka sam primjetio da su Turci dosta pristupačni. Prvo nas neki uputio do metroa, drugi pomogo kupit žetone za metro, a onda je u vlak ušo lik s razbijenom arkadom i počeo pričat s random ljudima na što su ovi bez frke ulazili u ugodna ćaskanja. Hostel vrlo lijep, osoblje ugodno i nasmijano, a ulica jako zanimljiva i živa. Kvart je središte Osmanskog carstva. Topkapi prvi susjed. Gotovo da mi je neugodno bit na tak bitnom mjestu. Umor me nokautirao oko 9h po lokalnom vremenu. Očito dva sata prethodne noći i pola sata u avijonu nije bilo dosta :/ Idući dan napokon pravi turski kebab. Sjeli smo, naručili i taman kad smo počeli jesti, krenuo je poziv na molitvu. Savršeno! U palači, naravno, gužva. Ali lijepo je. Tri ogromna dvorišta. Nije toj ekipi bilo loše. Neki mješanac spava na ulazu pored dvojice s dugim cijevima. Unutra hrpa mačaka i pokoji pas, niko nikog ne gnjavi... U jednom trenutku je krenuo poziv na molitvu iz više džamija, što se pretvorilo u razglašeni žamor. Ispred palače ekipa prodaje pašmine i slično, a neki bradati tipovi odjeveni ko sultan naplaćuju da se fotkaš s njima u suktanijskoj odjeći. Nakon izlaska iz palače smo naišli na pokušaj nečega što smo možda očekivali tek u Indiji. Istina, nije se nama lik obraćao, nego paru ispred nas, ali bilo je zanimljivo to čuti: "Idete vidjeti Plavu džamiju? Baš je zatvorena sad na pola sata, ali imam ja radnju iza ugla, možete kod mene pričekati..." Nama baš i ne ulijeću, a oni koji da, standardno pitanje "Odakle ste?", ako ne odgovorimo, pogode da smo iz Rusije pa počnu pričat tu-ruski i obećaju niske cijene. Tu i tamo netko Maji dobaci "Çok güzel!" ili "Mašallah". Navečer dok smo išli do Taksima smo slučajno naletjeli na Bešiktaševu "ljepoticu". Nije nešto specijalno, barem ne iz vana, ali uvijek mi je drago vidjeti lokalne stadione, pogotovu ako imaju fora navijače :) Treći dan Noćas se nisam naspavala, ni najmanje... One tri cure što su jučer bile s nama u sobi su otišle. Nakon njih došao je navečer neki Amerikanac s kojim pričamo i simpatičan je i nakon njega mama i kćer Francuskinje koje ne znaju baš engleski i koje su došle sa cijelom opremom u hostel (posteljina, jastučnice, čepići za uši, onaj povez za oči...). U sobi do nas su troje skandinavskih klinaca koji su u zalogajnici hostela pili i pušili nargilu cijelu noć i taman kada sam skoro zaspala počeli su povraćati po hodniku, wc-u i na kraju kroz prozor sobe na ulicu i sve se to čulo. Nakon nekog vremena mi je postalo mučno od svega toga, ali sve su to valjda čari hostela. Onda su nam uletila još dva cimera, neki ruski hipsteri koji su isto simpatični. I skoro zaspem i onda su se mačke počeli tuči pred vratima sobe i jako mijaukati. To je bilo tooliko glasno i odjednom su počele udarati i bacati se po vratima da su se svi probudili, čak i Gagi kojeg je stvarno teško probuditi. Baš je bilo nekako scary kada si u polusnu i ne znaš što se događa i kakvi su to zvukovi. Onda su ih neki ljudi hvatali i izbacili van pa se sve stišalo. Probudili smo se za doručak, opet isto... Očekivala sam da će me nakon jučerašnjeg hodanja boliti noge i da ćemo dobiti upalu mišića, ali dobro smo to podnijeli. Čekali smo da završi molitva pa smo otišli u Plavu džamiju. Unutra je stvarno prekrasno. Toliko je prostrano i ugodno, veliki mekani tepih... Red za ulazak je bio dugačak i opet smo naletjeli na neki scam, koji opet nije bio namijenjen nama, ovoga puta paru iza nas. Nekakvi likovi dolaze do ljudi koji čekaju u redu i za novac im nude da će ih oni provesti i da neće morati čekati u redu. Par iza nas je odbio ali su neki starčeki pristali i nekud su ih odveli. Sada ne znam za koju cijenu i kuda točno, nadam se da ne u neki mračni podrum :) > Prije ulaska morali smo izuti cipele i staviti ih u vrećicu koju smo cijelo vrijeme nosili sa sobom. Na internetu sam pročitala da će mi dati nekakvu maramu ako je nemam, ali su me propustili i bez toga, iako sam ih pitala. Nakon toga smo otišli pješice do Taksima i usput se zaustavili na Spice Bazaaru. E to je ono što smo očekivali od Grand Bazaara. Spice Bazaar je odlično mjesto, svega se može naći na jednom mjestu. Puno začina, u svakakvim šarenim bojama, čajevi, razne drangulije, životinje, hrana za životinje i odjeća... Ma svega ima. > Usput smo kupili nešto za pojesti, neke vege sendviće za 4 tl i vratili se nazad tramvajem. Nakon toga smo ostali u hostelu družiti se s našim cimerima. Gagi: Rano legnem pa se rano i ustanem. Lijepo mi je to. Prošećem se ulicom dok Maja još spava. To mi je najdraže doba dana, prohladno, malo maglovito, restorani i trgovine se tek otvaraju, a počinje i dostava svježeg kruha i jaja. Doručak mi je okej, lagan, ne prebogat. Nikad do sad nisam jeo pohani kruh izvan Hrvatske, baš mi ga je bilo drago vidjeti. Čitajući o palači smo zaključili da onaj od jučer možda i nije lagao, odista se džamija zatvara na pola sata za vrijeme molitve, a on to samo iskoristi da turistu pokaže što proizvodi i prodaje. Veliko dvorište džamija ima. Fino je tamo. Odvojeni su ulazi za molitelje i posjetitelje. Red za ovaj nama bitan mi se činio dugačkim, ali dosta je brzo išao. Lik koji nudi brži ulaz se baš i ne trudi objasniti kako to da može brže uvesti. Vjerojatno mu je zaštitar na ulazu za molitelje frend pa propusti njega s turistima i dobiju pokoju kintu. Ali to je samo pretpostavka... Unutra jednostavnije nego sam očekivao, valjda zato što sam naučio na puno fresaka i zlata u krščanskim bogomoljama. Ali tepih je super, debeli, bogati, baš bih volio igrati nogomet na njemu i onda spavati :) Ispred smo se pokušali cjenkat s nekom ženom za pašminu. Ali nije joj se baš dalo. Prva njena ponuda 20, zadnja 15, a mi nismo htjeli dat više od 10-12... A onda hodanje... Do Taksima, po taksimu i onda ne znam gdje dok nismo naletili na tram. Malo me noge bole, mislio sam da će otkazat. 4h, a sve uzbrdice, nizbrdice i brdice. Ali lepo je tamo. I tamo smo neki bazaarčić našli, imam majicu s Maradonom! <3 Sve u svemu, brzo se ovdje sve obiđe, koliko god se ogromno čini. Sutra ćemo vjerojatno više odmarati, malo skočiti do susjednog kontinenta i onda ne spavati zbog novog puta :) Četvrti dan Prošlu noć sam se konačno naspavala, kasno sam legla i kasno se probudila. Valjda sam toliko tvrdo spavala da nisam ni primjetila da smo dobili još jednog novog cimera u sobi i to iznad mog kreveta. Još mi se ujutro ispričavao što je bio glasan i lupao, nije se nikako mogao popeti na krevet. Rano popodne smo proveli razgovarajući s njim, a na doručak danas nismo ni otišli. Kasnije smo se zaputili pješice do kvarta Eminönü i od tamo krenuli brodom do azijskog dijela Istanbula. Iznenadilo me što smo karte za jedan smjer po osobi platili samo 3 tl. Vidjela sam da agencije naplaćuju puno više izlete do azijske strane, istina možda im je uključena i večera ali nama je ovo bilo sasvim dovoljno. Zaboravila sam napisati da nas danas vrijeme baš i nije poslužilo. Bilo je jako hladno, padala je kiša i puhalo je. Tako da nismo mogli uživati vani na brodu. Nismo znali kuda bi otišli na azijski dio pa smo na blef izabrali stanicu Kadiköy i nismo pogriješili. Stvarno nam se svidjelo na azijskoj strani, taj dio gdje smo bili je poput jedne velike tržnice. Jeftinije je nego u Istanbulu, nema turista i ne znaju baš engleski. Prošetali smo kvartom u blizini stanice, bilo nam je toliko hladno jer nemamo zimsku odjeću tako da nismo mogli nažalost istražiti koliko smo i htjeli. Nakon nekog vremena pronašli smo restoran Kad1köy Saray koji je bio odličan! Sve sami lokalci i uređeno kao gradska kavana u turskom stilu. Naručili smo dva turska čaja, vodu, tursku margharitu i Köfte s pomrfiem i povrćem. Naš račun za to sve je bio 25 tl, što je jako jeftino u odnosu na Istanbul. Počelo je biti hladnije pa smo se zaputili nazad u naš kvart, vratili smo se opet brodom. Kad smo stigli u hostel otišli smo se tuširati i prati kosu u nadi da ćemo se prije Indije zadnji puta otuširati u toploj vodi, ali nismo imali sreće. Imaju samo jedan bojler valjda na katu i bilo je kratko tople vode. A skužili smo da ne mijenjaju ni posteljinu, to nam je odlična priprema za Indiju :))
Gagi: Čim sam se probudio vidio sam da je loše vrijeme. Ulica je puno turskih zastava raznih veličina i kroz prozor iz kreveta sam vidio da ne stoje mirno kao zadnjih dana. Svi cimeri su otišli hodat po gradu prije nas, ostao je samo neki novi lik, kojeg nismo ni skužili po noći. probudio se i počeo se ispričavati sto puta što nas je probudio po noći A mi uopće nismo znali da je tamo... Onda smo malo pričali s njim, rekao je par rečenica na hrvatskom... Iz Eritreje lik, živi u Švedskoj, upravo završio medicinu u Slovačkoj i ide kod rodbine u Sudan(the big one) malo odmoriti i sunčati se... Simpatičan guy. Izašao sam kupiti vodu i neke sitnice i skužio da je vrijeme poput onog koje nas je jednom dočekalo u Amsterdamu, vjetar bas kapljice u lice... To nas je dosta ulijenilo pa smo ostali dosta u hostelu. Otišli smo na brod i bila mi je lijepa vožnjica, uz prozor smo sjedili. Zakoračio sam na drugi kontinent, prvi put :) Lijepo je, nije naravno prerazličito, al dosta se ribe prodaje, glasno je dosta, bazaarasto i nešto jeftinije, manje turistično i manje engleskogovoreće. Restoran mi je baš fora, stalno čajeve donose, ekipa puši nargile, a treći kat je specijaliziran za stolne društvene igre :) Sad trebam dobro složit sve stvari jer sutra...
