I evo nas, stigli smo doma. Zadnji post pišemo iz Hrvatske, prije toga nismo imali vremena.
Pa da se vratimo na Chiang Mai i povratak u Bangkok... Krenuli smo zadnjim vlakom iz Chiang Maia za Bangkok koji je išao u 17:30, karte smo kupili tjedan dana unaprijed, ali nam je svejedno ostala neklimatizirana klasa. Tih dana je bilo nepodnošljivo vruće, skoro 40 stupnjeva i kao da je sve išlo u prilog da poludimo od vrućine i da nam bude dosta. Vlak je krenuo na vrijeme, ali došao u Bangkok s 5 sati zakašnjenja, vozili smo se više od 20 sati. Nismo sjedili zajedno, ali nam ni nije bilo previše bitno. Prvo što smo vidjeli da oko nas ima puno djece, tada smo pomislili da će plakati cijelu vožnju, biti nervozni i da nećemo spavati. Ali na ovom putovanju uvjerili smo se da su tu djeca bolja nego kod nas, manje su razmažena i djeluju odraslije, iako su fizički manja. S nama se vozio i jedan mladi otac koji ima sina starog oko 4 god., i sin putuje s njim po Laosu, Vijetnamu, Tajlandu... I nose stvari manje nego mi. Puno mladih parova ili pojedinaca putovalo je s djecom od 1 do 5 god i nisu nosili puno stvari, kod nas kad mladi parovi s djecom idu dedi i baki nose stvari kao da se sele. Razgovarali smo s njima i ostali fascinirani kako tako mala djeca nisu ni jednom zaplakala, ustvari podnosila su tu vrućinu i dugi put vlakom bolje od mene. Nešto nakon podne stigli smo u Bangkok, imali smo ludu dobrodošlicu. Hrpa taksista, tuk tukova i ostalih prodavača okomila se na nas. Vukli su nam rukave i glasno govorili: "Dobrodošli u Tajland! Dobrodošli u Bangkok!" Rekli smo im da nismo prvi put ovdje i da idemo u Khaosan Rd. Ponudili su nam redom svi do tamo cijenu od 40 kn! Počeli smo umirati od smijeha i kad su svi skužili da smo stvarno već bili tu samo su nas ignorirali. Ali ostala ekipa je naravno plačala te cijene. I to nam nikad nije jasno i da su stvarno prvi put ovdje, kako odmah prihvate prvu cijenu. Na kraju smo platili cijenu od 12 kn za dvoje. Rezervirala sam hotel preko interneta, na kojem je naravno bilo sve uljepšano. Uglavnom kada se smještaj rezervira u Aziji skoro uvijek je fotošopirano i uljepšano, ali ovaj put je bilo stvarno malo too much! Sobu smo platili 15 eura po osobi, što je za Khaosan previše. Ali na slici je izgledalo odlično i što je najvažnije pisalo je da na krovu hotela ima bazen, klimu, besplatan doručak. Kako sam rezervirala za više hotela odjednom, nisam išla čitati sve reference. Došli smo u malu, smrdljivu sobu bez prozora. Smrdilo je po miševima i prašini. Kupaona da se ne možeš okrenut. Mislim da smo i u Indiji imali bolje sobe, pogotovo kad smo si sami birali i dobro se cjenkali za njih. Upalimo klimu, a iz nje počinje ići topli smrdljivi zrak. Gagi se otišao žaliti, a oni su poslali nekakvog mehaničara koji je skinuo filter s klime i ispalo je hrpe prašine van. Klima je stara preko 30 god i mslim da nikad očišćena. Mislim si nema smisla da se žalimo, novac nam vratit neće, a sve su sobe iste. Kad sam ih pitala di je bazen počeli su se samo smijati i rekli da ga nemaju.Nije uspješno prošlo ni naručivanje pića, dobili smo i topli sok. Pomislili smo: "E sada nam stvarno svi znakovi upućuju da je vrijeme da se vratimo doma, kod nas taman pada snijeg". Ostatak dana proveli smo vani, ili hladeći se pored otvorenog frižidera. Mislim da smo puna tri dana bili samo na vrućini i nismo osjetili ni trunku rashlađenja. Zadnji dan smo se našli s Weenom, djevojkom iz Bangkoka koju smo upoznali u Indiji u Pushkaru. Proveli smo večer u jednom baru-restoranu i pričali svatko svoje dogodovštine iz Indije. Obećala je da će nas uskoro posjetiti u Zagrebu. Tu noć smo kasno zaspali i rano se probudili. Imali smo organiziran autobus do Suvarnabhumi aerodroma koji nas je čekao pred hotelom u 7 ujutro. Konačno smo u aerodromu osjetili olakšanje od vrućine. Za nas je ovo bio odlazak iz Azije, put još nije bio završen i čekao nas je ponovo Istanbul. Letjeli smo nešto više od 10 sati, ne znam više točno. Ovo nam je bio najdulji, ali i začudo najmirniji let. Imali smo opet izbor glazbe, filmova i odlične hrane pa je vrijeme stvarno brzo prošlo. U Istanbul smo stigli u 5 popodne po lokalnom vremenu, bilo je 7 stupnjeva, ali još uvijek se nismo preobukli u topliju odjeću, zapravo je nismo ni imali jer smo sve poslali doma iz Kolkate. Bili smo valjda jedini u kratkome, svi ostali u bundama, a imali smo bar deke u koje smo se mogli zagrnuti. Stvarno smo osjetili promjenu klime i veliku vremensku razliku, smjestili smo se u hotel na Sultanahmetu, prošetali gradom i ubrzo zaspali. Zaspali smo relativno rano po turskom vremenu, probudili se također rano. Sve nam je još uvijek naopako. Promijenili smo 6 sati i 30-ak stupnjeva u jednom danu. Uživali smo na doručku. Napokon svježi sir kojeg nema na Istoku. Oko podne, kad se temperatura digla na cca 8, otišli smo prošetati gradom. Prvo smo uzeli prefini salep-to-go. Hodali smo do spice bazara i uživali u svakoj sekundi predivnog Istanbula. Na spice bazaru smo upoznali izvjesnog Amira iz Crne Gore koji tamo radi u jednoj trgovini. Počastio nas je jako ukusnim lokumom. Na bazaru smo kupili raznih čajeva i začina za sebe doma i za poklone. Nakon što smo ručali kebab, svratili smo u trgovinu Koške da uzmemo još malo lokuma za po doma. Nakon što smo platili, skužio sam da nam je ostalo još točno 10kuruša(cca 35 lipa)! Srećom smo unaprijed kupili žetone za put do aerodroma i imali smo još nešto Eura u hotelu da razmijenimo za doručak i večeru. Navečer smo se još jednom prošetali centrom jer nam se grad jako sviđa. A i godilo nam je osvježenje... Ujutro smo skužili da smo negdje ranije izgubili predivno ulje na platnu iz Chiang Maia s Buddhom i slonićima. Otišli smo do aerodroma i uzletili iz kišnog Istanbula, a nakon kratkog i pomalo turbulentnog leta, sletili u sniježni Zagreb. Dosta ljudi nas pita jesmo li zadovoljni, je li se isplatilo i jesmo li doživjeli što smo htjeli. Odgovor je apsolutno DA. Nakon dva mjeseca putovanja smo dosta umorni i pred kraj se čovjek već i teško impresionira, ali da trebamo iz početka, opet bismo. Upoznali smo nove kulture, prvi puta napustili Europu, vidjeli bijedu u Indiji, ali i bogate palače, upoznali indijske željeznice i ceste, hranili majmune, jahali deve, provodili vrijeme sa slonovima i tigrovima, bili u pustinji, džungli, na predivnom tropskom otoku, vidjeli prastari Puškar, sveti i morbidni Varanasi, East-meets-West Bangkok, stotine raznih hramova uključujući i onaj štakorski, plovili Gangesom i Mekongom, prošli tisuće kilometara svim mogućim prijevoznim sredstvima, upoznavali ljude najrazličitijih profila i priča iz cijelog svijeta... I vratili se doma prepuni dojmova i nikad bogatiji.
