15.02.2013. Chiang Rai, Zlatni trokut Dvanaestog veljače krenuli smo autobusom u Chiang Rai. Dan prije kupili smo karte za Green line VIP autobus do Chiang Raia, karte su koštale cca 50 kn po osobi za vožnju koja traje 3 sata. Inače postoje i jeftinije karte i za 16 kn, ali vožnja može trajati i do 7 sati. Taj dan ujutro smo došli na autobusni kolodvor i nije bilo nikakvog problema oko ukrcaja i pronalaska autobusa. U autobusu nas je dočekala domaćica, nešto kao stjuardesa. Svima nam je podijelila vodu i vege sendviče. Nikada se nismo vozili tako luksuznim autobusom, ima samo 24 sjedala i svako sjedalo se može najmjestiti kao ležeće, na kraju autobusa se nalazi wc u kojem je paklena vrućina i jedino tamo nije klimatizirano. Put je protekao normalno, iako smo se vozili po brežuljcima prekrivenim džunglom i cesta je većim dijelom puta bila vijugava. Možda ne bi bilo najugodnije iskustvo za putnike koji su skloni povraćanju u vožnji. Ali krajolik je stvarno predivan, vide se mala sela, rijeke, tradicionalne tajlandske kuće, bambusove, tropske i planinske šume. Točno nakon tri sata stigli smo u Chiang Rai. Sam grad po sebi i nije nešto spektakularan i sve što se treba vidjeti nije u centru. Zato smo odlučili iznajmiti drvene kućice "Ben Guesthouse", koje se nalaze dva kilometra od grada. Do tamo smo dogovorili cijenu tuk tuka za 12 kuna, što je i realna cijena. Kućica nam se jako svidjela i taj dan smo odlučili da nećemo ići u razglede nego ostati na tom mjestu, u sklopu toga imali smo lijepi bazen i mali restoran. Drugi dan smo odlučili posjetiti Zlatni trokut, mjesto na kojem graniče Tajland, Burma i Laos. Odlučili smo otići do mjesta Chiang Saen, iako bi Sop Ruak bio bolji izbor jer je najbliži točki, ali više autobusa je išlo za Chiang Saen. Otišli smo na isti kolodvor u Chiang Raiu i kupili kartu (opet Green line) za 10 kuna po osobi za Chiang Saen i vožnja je trajala sat i pol. Kada smo došli prvo smo obišli grad, vidjeli smo da je to malo uspavano mjesto uz rijeku Mekong i primjetili smo da nije baš tako turističko kako smo mislili, ili bar nije bilo taj dan. Mislili smo uzeti tuk tuk do Sop Ruaka ili brodić za turu Zlatni trokut, ali nam nitko ništa nije nudio. Bilo je puno brodića, ali svi su bili prazni ili su prevozili putnike koji idu u Laos, Burmu ili Kinu. Nakon pola sata traženja naišli smo na čovjeka koji vozi mali tradicionalni čamac i ponudio nam je cijenu od 120 kn da nas odveze do otoka Don Sao - otok na rijeci Mekong koji pripada Laosu, samo što za taj otok ne treba viza. Otok se nalazi na pola puta do Sop Ruaka. I nakon toga da nas odveze do točke Zlatnog trokuta i vrati nas nazad. Inače je cijena 20 kn po osobi za cca 5 putnika, ali nije bilo ni jednog turista u blizini koji bi s nama podijelio put do tamo. Mislim da je bolja opcija otići tuk-tukom do Sop Ruaka i od tamo do otoka, vjerojatno ispada povoljnije. No bili smo na knap s vremenom i nije bilo drugih ljudi tamo pa smo pristali na tu cijenu. Iako se čamac činio nestabilnim i kao da će se svaki tren prevrnuti, vožnja je bila odlična. Vozio je stvarno brzo i uživali smo gledajući krajolik uz rijeku Mekong. Mekong je rijeka u jugoistočnoj Aziji, dvanaesta rijeka po dužini u svijetu (sedma u Aziji). Mekong izvire u Kini u Tibetanskom platou, protječe kroz Mianmar (Burmu), Laos, Tajland, Kambodžu i Vijetnam, gdje se nakon otprilike 4.909 km, ulijeva deltom u Južnokinesko more. Oduvijek smo se željeli voziti tom rijekom, iako smo zamišljali neku dužu rutu. Na početku putovanja imali smo plan samo za Indiju, još smo namjeravali uz Tajland posjetiti Kambodžu i možda Vijetnam ili Laos. Ali smo na kraju odlučili ostaviti to za neki drugi put. Bolje nam je doživjeti, istražiti i upoznati cijelu ili veći dio jedne zemlje nego u mjesec dana obići nekoliko njih, samo da možemo reći da smo bili tamo. Da smo otišli 5 dana u Kambodžu, 5 dana u Laos na kraju od toga ne bi bilo ništa i ne bi mogli imati neki dojam o toj zemlji. Tako da smo definitivno odlučili otići neki drugi put. Ovaj otok što spada pod Laos je fora, platili smo 6 kuna za ulazak na otok po osobi. Na njemu se nema bogznašto vidjeti, nekoliko suvenirnica, laoška piva, jeftine cigarete i po svuga laoške zastave... Mogu se kupiti razglednice, marke i poslati. Možda spada pod Laos, ali si ne umišljamo da smo time i vidjeli pravi Laos. Super stvar da smo mogli kupovati u Bahtima, iako su na nekoliko mjesta stajale zamolbe laoških vlasti da se plaća u Kipu. Gagi je otišao provjeriti koliko nešto košta, da znamo koliko novaca da promijenimo. Majica koja košta 100 bahata je 26 tisuća kipa! Shvatili smo da nema smisla mijenjati pare. Sad ne smijem napisati što smo kupili tamo jer smo kupili suvenire za ljude koji aktivno čitaju blog. Samo ću napisati: nadam se da ćemo to moći uspješno prenijeti preko granice i da nećemo imati nikakvih problema. Bez brige, nije nikakva droga ili nešto slično u pitanju :) Neko vrijeme smo ostali na otoku i krenuli dalje u čamac, putovali smo do Sop Ruaka. Tamo smo vidjeli velikog zlatnog Budhu u nekakvom brodu, a sa strane Laosa se nalazilo puno kockarnica (izgledaju kao neki hramovi), zato što je to u Tajlandu zabranjeno. I onda je došao trenutak kad je naš čovac rekao: "Sada se nalazite točno u Zlatnom trokutu". Pokazao nam je Burmu s druge strane, i drugu rijeku koja se ulijeva u Mekong - Mae Nam Sai. Super je bilo biti u tri države odjednom, neko vrijeme smo stajali u sredini i onda nas je vratio natrag. Nakon toga smo se vratili starim autobusom, 7 kn cca dva sata do Chiang Raia. Već smo bili umorni od vrućine, ali smo taj dan odlučili obići i "Wat Rong Khun - White Temple", koji se nalazi 13 km južno od Chiang Raia. Nismo htjeli plaćati nikakav tuk-tuk, uskočili smo u neki stari autobus koji je vozio za Phayao i platili 4 kn, stao nam je u blizini hrama. Takvu ljepotu nismo očekivali! Ovaj hram nas je stvarno pozitivno šokirao. To je predivan hram od bijelog mramora, gradnja je započeta 1997., još uvijek nije završen. Vjerujem jedan od najljepših primjeraka tajlandske arhitekture, arhitekt je Chalermchai Kositpipat. Hram podsjeća na Gaudijeva djela. Putovanje se približava kraju. Noć nedjelju na ponedjeljak ćemo provesti u vlaku, onda dvije noći u Bangkoku i dvije u Istanbulu. Zadnje dvije noći smo šetali po noćnom bazaaru, vidjeli Korzo na kojem je sajam subotom i šopingirali kao ludi, uglavnom poklone za po doma. Žena mi već kaže da kupujem ko žena, al kad je sve tako šareno i lijepoooo...
