08.02.2013. Ayutthaya, Chiang Mai Prije tri dana smo napustili Koh Phangan, prvo mjesto s ovog putovanja s kojeg nam se nije dalo otići. Pogotovo zato što smo znali kakav nas put čeka. Pozdravili smo se s ljubaznim domaćinima svog rezorta i krenuli u luku, čekati brod... Brod je kasnio i vožnja je trajala nešto više od četiri sata, bar ovog puta nije bilo valovito more i nitko nije povraćao, tako da nam je bilo ugodno. Čim smo došli u luku, dočekao nas je bus za Chumpon, imali smo vremena tri do četiri sata do vlaka. Kada smo izašli iz busa dočekali su nas razni djelitelji letaka, pa smo na jednom letku vidjeli da se u blizini stanice nalazi restoran koji ima wireless, wc, tuš i ostale stvari koje su potrebne putnicima. Tamo smo se zadržali nešto više od dva sata jer je počeo pljusak i jako je grmilo, zapitali smo se izgleda li tako kada je vrijeme monsuna. Kada je prestala kiša odlučili smo prošetati gradom, istraživali night market i mjesto nam se činilo baš simpatično. Ubrzo je vlak došao i ovoga puta smo si rezervirali nižu klasu, sjedeću i neklimatiziranu, što se na kraju i nije pokazalo baš dobro... Kad se zbroji razlika u novcima i nije tako velika ako usporediš što dobiješ, ovo mi je bilo više slično indijskim vlakovima. Morali smo se boriti za svoje rezervirano mjesto i istjerati čovjeka koji je na kraju sjeo blizu nas i cijelu noć pričao sam sa sobom, sanjao valjda, u snu se svađao i smijao glasno. Čovjek do njega se jako bojao, a nama je to baš bilo zabavno. Na slikama ova klasa vlaka izgleda baš dobro, a kada uđeš dočekaju te kožne stolice u dva reda, kao u autobusu samo i sa druge strane. Najgore je što su stolice takvog materijala pa se sve lijepi za nas od vrućine. Prozori su svi do jednog otvoreni cijelo vrijeme, komaraca ko u priči... Cijelim putem hrpa ljudi ulazi u vlak i dere se, stalno nešto prodaju, pa ne mogu zaspati da sam i najumornija. Wc priča za sebe... Nema western style, nego oni polučučavci. Njih je teško koristiti dok nisi u pokretu, a kad si u vlaku koji se kreće onda baš i nije najugodnije iskustvo. Nisam ništa spavala, vlak je još kasnio i ujutro stigao u Bangkok. Odmah smo otišli do šaltera i kupili karte (4 kn po osobi) za Ayutthayu koja je udaljena sat i pol do dva od Bangkoka, prema sjeveru. Pokušali smo kupiti na istom mjestu i karte za Chiang Mai za idući dan, ali su rekli da ima samo jedno mjesto u cijelom danu i da pokušamo kada stignemo u Ayutthayu. Nakon dva sata vožnje u vlaku treće klase stižemo u Ayutthayu. Ayutthaya znači "nepobjedivi", to je grad koji je nekad bio glavni grad Tajlanda dok je Bangkok bio zbog svog položaja samo idealno mjesto za prodaju i tržnicu. Ayutthaya je nekad bila metropola sa međunarodnim ugledom, ali je ugledala svoj kraj nakon što je grad spalila i opljačkala Burmanska vojska. Danas su ostale samo ruševine carstva, poznatog kao Ayutthaya povijesni park, koji se nalazi na popisu UNESCO-ve Svjetske baštine. Na karti nam se sve činilo blizu pa smo sami odlučili potražiti hotel, vani 37 stupnjeva. Hodali smo po suncu, nigdje hlada, vukli torbe i prešli brodićem rijeku za kunu i pol. Desetak minuta dalje uspjeli smo u uskoj uličici skužiti hotel. I sretna vijest nakon tolikog putovanja, žena kaže da soba koju smo rezervirali nije spremna i da se vratimo za 4 sata. Već premoreni odlučimo da ćemo to vrijeme iskoristiti za razgled grada. I tada je počela moja druga kriza na ovom putovanju, hodamo po suncu, a ja stvarno ne volim vrućinu, ne znamo kuda idemo i sve se čini tako daleko. Prvi puta počinjem razmišljati da sam barem doma, tamo pada snijeg i klima je baš kakva mi odgovara. Zašto sam izabrala Tajland ako mrzim ljeto i koji je smisao putovanja ako ću veći dio puta provesti u hotelskoj sobi čekajući da zađe sunce? Tajland je predivan, ali tu nikada nije hladno. U Indiji je barem bilo, ili drugo kad si na moru pa se možeš već rashladiti. Već sam razmišljala kako ćemo promijeniti plan putovanja i otići ponovo na jug i ostati tamo do povratka. Nakon nekog vremena naišao je tuk tuk i s njim smo se dogovorili ok cijenu za razgled grada i svih najvažnijih hramova. I kad sam to vidjela, sve sam opet zaboravila... Šetali smo polako, uživali i jeli lubenice u kućici na jezeru. Taman smo iskoristili vrijeme do trenutka kada je soba bila spremna, bila je odlična za nisku cijenu i imala sve potrebno. Ostatak dana smo proveli u odmaranju i iščekivanju što će biti s kartama i kuda idemo dalje, jer su nam i na ovom kolodvoru rekli da karata nema i da dođemo idući dan. Gagi: Ujutro smo ostavili torbe u hotelu i odmah otišli vidjeti je li se oslobodilo koje mjesto za noćni vlak za Chiang Mai. Dobili smo dvije karte za 2.klasu sleeper za cca 250kn, što je odlično za 15-ak sati vožnje. Odmah smo osjetili veliko olakšanje i krenuli u opuštenu šetnju gradom. Pošto smo imali cijeli dan do vlaka, odlučili smo provesti nekoliko sati na bazenu. Platili smo 10kn po osobi ulaz u jedan mali školski bazen. Bili smo cijelo vrijeme sami na bazenu, malo se rashladili, odmorili i onda krenuli na ručak pa po prtljagu i na kolodvor. Na kolodvoru smo proveli više vremena od očekivanog jer su stalno pomicali vrijeme dolaska vlaka. Ali nije nam bilo dosadno, na kolodvoru živi hrpa cucaka u mirnom suživotu s osobljem, prodavačima, putnicima i ljudskim beskućnicima. Stalno su nešto izvodili i zabavljali ljude, a mi smo ih hranili i bilo je fora. Samo što je bilo nemoguće vruće. Kad je vlak napokon došao, s perona smo vidjeli da je restoran pretvoren u disko. Ušli smo u svoj vagon i vidjeli da su nam kreveti već složeni. Otišao sam se prošetati to restorana jer sam bio gladan i nadao se da još uvijek poslužuju hranu. Tamo desetak Europljana piju, plešu i puše, ugašena svjetla, upaljene šarene lampice, konobari isto plešu. Srećom, posluživali su hranu. Set koji čine: juha pileća s lukom, riža, piletina u umaku, svinjetina u drugom umaku, voće za svega 25kn! Javio sam Maji da dođe do bara jer nikada nismo vidjeli party u vlaku :D Večerali smo, popili pivo i otišli spavat... Kad smo se probudili, malo smo uživali u lijepom krajoliku iz vlaka i eto nas u drugom gradu Tajlanda po veličini. Jedan taxist nas je htio voziti do hotela za 40kn, ali smo se dogovorili s drugim za 20kn. Smješteni smo u lijepom i povećem YMCA International hotelu koji ima jeftin restoran i školu umjetnosti i tae-kwon doa za djecu. Prvi dan smo ostali samo istraživati kvart. Drugi dan smo prošetali povijesnom jezgrom grada i vidjeli nekoliko predivnih hramova. Još iz taxija smo vidjeli da će nam se ovaj grad jako svidjeti, a šetnjom po centru smo se u to i uvjerili. Jako lijep, opušten grad, k tome i najjeftini od svih mjesta koje smo vidjeli u ovoj državi. Puno barova i restorana za backpackere, ali i za lokalce, male guesthouses poput onih u Indiji... Baš nas je osvojio grad na prvu. Navečer smo otišli vidjeti noćni bazaar. Šarenilo i galama kakva nam je falila od Indije. I napokon cjenkanje. Uopće nije zabavno kupovati kad platiš prvu cijenu :/ Tu smo malo trgovali, kupili nešto umjetnina, tekstila... Taj dan je bila kineska Stara godina pa su na nekim mjestima testirali vatromete i to je bilo zabavno. Htjeli smo dočekati ponoć negdje na ulici, ali smo bili premoreni od silnog hodanja taj dan pa smo ju dočekali u krevetu.
12.02.2012., Chiang Mai Ovih smo dana uživali u Chiang Mai-u, grad je savršen i stvarno nam se jako svidio,najviše vremena smo proveli sa životinjama i opuštanju. Saznali smo od jedne cure preko couchsurfinga (ona je aktivistica za životinje) za mjesta gdje se brinu o divljim životinjama. U Tajlandu inače koriste divlje životinje u svrhu zarade, sve više toga ima otkako je Tajland postao turistička destinacija. Najviše pate slonovi i tigrovi, slonove koriste kako bi ljudi plaćali za jahanje, a tigrove drogiraju kako bi se ljudi slikali s njima. Ugroženi su i majmuni koji su zarobljeni kako bi zabavljali ljude i išli u posebne majmunske škole. Sva sreća da su se u zadnjih nekoliko godina i pojavile i razne udruge za zaštitu životinja, najviše ih ima za zaštitu slonova. Početkom našeg putovanja planirali smo neko vrijeme volontirati sa slonovima, ali se nažalost nismo na vrijeme prijavili. Iz cijelog svijeta primaju određen broj volontera i potrebno se prijaviti barem tri do pet mjeseci unaprijed. Ponekad organizacije traže donacije od volontera za smještaj i hranu, a ponekad samo volontiranje, a zauzvrat nude smještaj. Postoje brojne organizacije i pozitivne i negativne, ako nekoga posebno zanima može nam se obratiti pa ćemo mu dati više informacija o tome. Mi smo posjetili jednu noviju organizaciju koja se počela brinuti o divljim životinjama koje su ugrožene. To su ili stare životinje, životinje iz cirkusa koje više nikome ne služe, životinje koje su bile zarobljene i postepeno ih treba navikavati na divljinu i bolesne ili ozlijeđene životinje te siročad. Tokom ovog putovanja najviše smo imali kontakte s majmunima i slonovima, puno smo saznali o raznim životinjama. U tom prostoru u jednom selu izvan Chiang Maia najviše smo vremena proveli s tigrovima, s njima nikada prije nismo imali kontakt. Objasnili su nam kako tigrovi žive, pričali su o svakom tigru, govorili koliko imaju godina, kako se zovu i koja je njihova životna priča. Vidjeli smo da imaju velik prostor u šumi i zajednički prostor za druženje u koji ih se pušta, ali svatko spava u svom kavezu da ne bi jedna životinja ugrozila drugu. I onda puštaju zajedno one životinje koje su se već sprijateljile. Nakon što prođe određeno vrijeme životinje se puštaju u divljinu, više vremena treba onim životinjama koje nikada nisu bile slobodne. Prvo su nas odveli da vidimo i upoznamo bebe tigriće, oni su bili jako razigrani i slatki. Podsjetili su nas na naše mačke, cijelo vrijeme su se grickali i igrali se. Prije svega su nas upozorili kako da se ponašamo s njima i što smijemo, a što ne, nije isto ako te gricne zaigrani tigar ili mačka. Nakon toga smo posjetili tigriće koji su bili nešto stariji, oni su uglavnom spavali pa se s njima nismo imali prilike igrati, mogli smo ih samo maziti. Objasnili su nam da spavaju i do petnaest sati dnevno, a između toga su turbo aktivni. Eto baš kao i naše mačke :) Nakon toga je došao red na najveće mačke, prave velike tigrove. No nisu nas odveli onima za koje su smatrali da bi bili opasni, mogli smo se družiti samo s onima koji su ili naučeni na ljude, ili onima koji su mladi i odrasli su s njima i baš bi trebali biti pušteni u divljinu. Odveli su nas u velik prostor gdje se izležavalo nekoliko tigrova, bili su stvarno veliki i prekrasni, pola ih je isto spavalo. Objasnili su nam da kada smo s njima ne smijemo raditi nikakve nagle pokrete, trčati ili slično. Ne smijemo ih dirati po glavi i kada ih mazimo ne smijemo to raditi lagano, nego grublje, inače će ih početi škakljati. Nije nam bilo svejedno kada smo došli do velikih tigrova, ali kada smo im se približili postalo nam je skroz normalno, kao da su to kućne mačke. Prvo smo se približili jednom tigru koji je spavao, sjeli smo uz njega i počeli ga maziti. Nisam ga dovoljno pritisnula pa me samo lagano odgurnuo sa zadnjim nogama, to je bilo baš smiješno. Onda ga je Gagi mazio i tigar se naglo trznuo i samo ga pogledao, nakon toga je imao izraz lica kojim daje svoje dopuštenje da ga mazimo. Ne znam kako je to moguće, ali osjetila se komunikacija između nas i tigra i nismo se s njim osjećali ni najmanje ugroženim. Došli smo i do drugih tigrova i vidjelo se da su i oni isto uživali u maženju, imali smo osjećaj da nema razlike između njih i naših mačaka. Iako jedan tigar i nije bio baš oduševljen, kad smo došli do njega samo nas je gledao i počeo mahati repom. Tu se baš i nismo osjećali najsigurnije i tada smo shvatili gdje smo i da se u blizini ne nalazi izlaz i da volonteri nemaju ništa kako bi nas i sebe obranili u slučaju da tigar napadne. Vjerojatno i nije najpametnije, ali vjerovali smo svojoj intuiciji i njihovom iskustvu s tigrovima i da su dobro nahranjeni :) Oni su nam objasnili da ako mu nije do maženja ili mu se osoba ne svidi tigar to sam pokaže, ili odšeće dalje. U to smo se i sami uvjerili.
Kasnije smo vidjeli puno slonova i hranili ih, najslađe što smo vidjeli je beba slonić. Nisam mislila da je beba slonić toliko mala, veličine odrasle gice. Hranili smo i njega i jednom me skoro srušio, vjerojatno se počeo igrati i zaletio se u mene. Te dane u Chiang Maiu smo stvarno uživali, najsretniji smo kada smo u blizini životinja, pogotovo s onima kojima nemamo prilike inače. I svakako kada se drugi put vratimo ostat ćemo barem neko vrijeme volontirati sa životinjama, sada smo imali priliku vidjeti kako to izgleda. Nakon toga smo odlučili da idemo na par dana u Chiang Rai, a onda ćemo još vremena provesti u Chiang Maiu.
