4.2.2013. Ko Phangan Od kad smo na otoku to je pravi i potpuni odmor. Uglavnom smo u rezortu, odmaramo, kupamo se u bazenu ili sjedimo pred kućicom, nekad se samo prošećemo do centra sela. Ali jučer smo imali turu po cijelom otoku i bilo je odlično. Nakon laganog doručka krenuli smo do kineskog hrama. Tamo nam je jedan čovjek objasnio što predstavlja koji kip i općenito o mitologiji i predajama. Nakon toga smo brodićem otišli do mjesta za koje su nam rekli da je najbolje za ronjenje s maskom i dihalicom. Iako sam to jako htio, malo sam bio zabrinut jer nisam baš dobar plivač i ne osjećam se sigurno u dubokoj vodi, ali s maskom i dihalicom sam se skroz opustio. Uživali smo roniti među ribicama, gledati koralje i morsko dno. Brodom smo vidjeli gotovo cijeli otok. Ostavili su nas na jednoj predivnoj plaži na suprotnoj strani otoka od našeg rezorta. Tamo je more čišće, plaža je predivna pješčana. Tamo smo se malo okupali, iako je lakše šetati jer je jako plitko... Potom smo otišli na ručak. Pokraj ribarskog sela lijepi otvoreni, samo natkriveni restorančić. Jeli smo juhu od piletine i kokosa, pohano povrće, rižu, pržene rezance u umaku od dagnji, lubenicu... Do sad smo ovdje probali svakakve čudne kombinacije. Ovi otoci su veliki izvoznici kokosa i stavljaju kokos u sve živo, imam osjećaj i u vodu na piće... Jedan dan smo jeli piletinu u kariju s ananasom, kokosom i mangom. Restoran se nalazi u sklopu parka sa slonovima pa smo hranili jednog slonića lubenicama. Tamo je bio i jedan mladi majmun koji je bio zavezan, ali su nam rekli da je inače slobodan, nismo shvatili zašto je trenutno zavezan. Malo smo se igrali s njim, slatko me je gricnuo i počupao, bio je jako zaigran. Čovjek koji tamo radi nam je rekao da će iduće godine krenuti u majmunsku školu. Zatim nam je vlasnik tog parka gdje smo jeli ponudio da isprobamo streličarstvo besplatno. To me stvarno obradovalo jer to već dugo želim probati. Objasnio nam je sve i svatko je ispucao tri puto po 4 strelice. Naravno, nisu sve išle u metu, ali nam je rekao da je jako dobro za prvi put.
Nakon toga smo krenuli vidjeti vodopade u prašumi. Put do tamo nije bio ni malo lagan, pogotovo u japankama. Maja inače nikada ne planinari i da je znala kakav je put, sigurno ne bi krenula. A ni ja bez propisne obuće. Ipak smo nekako uspjeli doći do najvećeg vodopada i apsolutno se isplatilo. Predivna priroda i kupanje pod vodopadom, kao u filmovima. Put nazad je bio još teži, Maja je većinu puta išla bosa, ali preživjeli smo i napustili džunglu puni dojmova. Tamo smo hodali tako što smo se primali za drveća, osjećali smo se ko majmuni. Tlo je puno kamenja i korijenja. Ali sve skupa jedno predivno iskustvo, staro drveće, zvukovi vodopada, jezerca u šumi... Poslije toga smo otišli do još jednog hrama koji je na vrhu brda i odande je predivan pogled. Vidi se cijela jedna strana otoka i susjedni otočići. Sam hram je jako umirujući i tamo ljudi dolaze meditirati. Večerali smo u bbq buffetu po principu pojedi koliko možeš. ali plati što si ostaviio. Za 28kn po osobi dobijemo stol ispod kojeg je žar. Na to ide posebna tava u dno koje se može uliti voda i staviti povrće i tako se dobije juhica. Po principu švedskog stola uzimamo sirovo meso, morske plodove, priloge, umake začine i pećemo ih na našoj tavi. Na kraju smo uzeli i sladoled od kokosa i lubenicu za desert. Ako se uzme hrane koja se ne pojede, plaća se 10kn po osobi. Obzirom na ponudu i cijene na otoku, ovo se stvarno isplati. Sam biraš što i koliko ćeš jesti i platiš univerzalnu cijenu. Sutra idemo opet brodom do Chumpona pa vlakom do Bangkoka navečer. Onda ćemo provesti dva dana u Ayuthayi. Nedostajat će nam ovaj rajski otok. Nakon 6 noći ovdje imamo osjećaj da je to naš dom, stvarno je predivan i miran i žao nam je što već idemo. Ali sigurno nas čeka još zanimljivih pustolovina.
