27.01.2013. Bangkok Mislili smo da smo završili s Indijom, ali naravno tamo se svake sekunde nešto dogodi. Pa da se vratimo na noć prije putovanja u Bangkok... Na putu od caffea do hotela smo vidjeli čovjeka koji drži pušku i žica jedan rupij(?!) Otišli smo u sobu, pogledali The Hangover part II, koji se slučajnu tu večer prikazivao na HBO-u, kojeg smo imali na TV-u u sobi, spremili se i legli spavat. Ujutro smo jednoj prosjakinji dali vreću hrane što nam je ostala, a drugoj moju zimsku jaknu. Dogovorili smo se s taxistom da nas za 25kn vozi do aerodroma. Dosta dugo smo se vozili do tamo, tako da je cijena skroz ok. Dok smo ulazili u aerodrom, vidjeli smo vozilo pirotehničke jedinice Indijske vojske i vojnike koji se igraju s labradorima. Aerodrom je mali, ali veći od zagrebačkog. Jeli smo u restorančiću, a onda su vojnici počeli prazniti jedan dio aerodroma. Psi su pretražili taj dio, a onda smo vidjeli i čovjeka odjevenog kao detonator. Ljudi su bili zbunjeni, neki su se udaljavali od toga, a neki približavali kako bi slikali. Vjerovao sam da je to samo vježba i da bi evakuirali cijeli aerodrom da imaju neku dojavu. Svejedno, nije bilo ugodno jer nitko ništa nije govorio... Nakon što smo ostavili prtljagu i obavili sigurnosni pregled (na kojem su mi uzeli prastari leterman jer sam ga zaboravio staviti u veliku torbu, grrr) sjedili smo pred gateom i gledali Titanic. Lijepo je tamo jer imaju puno stolaca, dovoljno za sve i puno televizora. Nakon što je krenuo poziv za ukrcavanje, dosta ljudi je ostalo gledati film :) Avion je krenuo točno u minutu i let je bio vrlo ugodan. Trajao je oko tri sata i prvi puta nakon mjesec dana smo jeli meso (unaprijed smo dok smo kupovali karte naručili piletinu). Dok smo čekali prtljagu na bangkokškom aerodromu, prišao nam je jedan momak kojeg smo primjetili još u Kolkati i pitao nas idemo li do Khao San ceste i želimo li podijeliti taxi, što smo naravno prihvatili. Lik izgleda ko vehabija, ali simpatičan je. Dok smo čekali red za taxi, dosta smo pričali, ispostavilo se da je poluturčin iz Brisela i da nije vjerski ekstremist te da jede svinjetinu i pije pivo. Čim smo izašli iz aerodromske zgrade, osjetili smo svaki od 35 °C, prilična promjena, ali i tek prva od mnogih... Da, čekali smo u redu za taxi, to se ne treba raditi, bude skuplje. 90kn smo platili zajedno, s tim da nam je još prodo neku priču da moramo plaćati na naplatnim kućicama brzu cestu ili tako nešto. Cijelim putem vozač se simpatično smješkao i pričao kako je u Bangkoku svaki dan velika gužva na cestama. Znali smo da je to scam, ali nismo imali izbora. Tek smo došli i nije moguće doći drugim javnim prijevozom s torbama jer smo mi sletjeli na stari aerodrom koji je tek nedavno ponovno otvoren. Krenuli smo na istok, a stigli na Zapad. Auto je nov, čist i klimatiziran, ulice su čiste, ceste bez rupa, okolo su ogromne korporacijske zgrade i nitko ne trubi na cesti. Osim moderne arhitekture, ima i tradicionalne koja je dosta drugačija nego u Indiji, predivni šareni krovovi budističkih samostana... Po svuda su velike slike kralja. Pitali smo vozača da nam pusti tajlandsku glazbu, upalio je radio, a kako je bilo 18h, na svakoj radio postaji kreće državna himna. Hotel drži Indijac! Ima indijski restoran u prizemlju. Prvo nam je rekao da su ljudi koji su trebali napustiti sobu koja je predviđena za nas propustili let i ostali jednu noć dulje u sobi pa nam je ponudio da jednu noć budemo u osmokrevetnoj sobi, ali to smo odbili. Onda je rekao da će nam naći sobu u drugom hotelu i da će oni pokriti razliku jer je ovaj skuplji, ali i on je bio pun. Na kraju je rekao da ima jednu sobu koju čuva za druge ljude i dao nam je nju... Nakon što smo se smjestili i odmorili, krenuli smo u šetnju najluđom ulicom koju smo ikada vidjeli. Naime, naš hotel se nalazi nekoliko metara od Khao San Roada, backpackerske Meke. Ulica nije pretjerano dugačka, ali nudi sve. Trgovine s odjećom i suvenirima, hlačicama za tajlandski boks, glazbom, puno barova i restorana, tattoo piercinge, tajlandska i zapadnjačka ulična hrana, voće na ulici, pivo iz hladnjaka s ulice, prženi crvi i škorpioni, nakit, moderna odijela, lažni dokumenti i diplome, multinacionalni restorani... Svi se odjevaju slobodnije i manje tradicionalno nego u Indiji. Uza sve to, svakih par metara nam ulijeću likovi koji nude da idemo gledati ping-pong show. "Ping-pong show je dio sex turizma. Sastoji se od žena koje koriste vaginalne mišiće kako bi zadržavale ili ispucavale razne objekte, ping-pong loptice, olovke, cigarete, pikado strelice, štapiće za jelo..." Alexov poznanik je bio na jednoj od tih predstava i imao je problema jer su mu htjeli naplatiti duplo više piva nego što je popio. Uglavnom tako zarađuju, nude jeftin ulaz, a onda izvaraju. Navečer smo primjetili još razlika u odnosu na Indiju. Osim što postoji normalna drogerija preko puta, iznad nje su tri kata restorana, na najvišem katu je do cca 1 ujutro svirao neki tajlandski bend uspješnice devedesetih i nultih, a nakon toga su bile karaoke do zore. Na drugom katu imaju nekoliko akvarija od kojih su u jednom mali morski psi. U Indiji bismo nakon 21h mogli čuti samo životinje i pokoju svađu beskućnika... Možda nije uredu ovu državu uspoređivati s Indijom, ali nakon mjesec dana tamo, ovo nam je velika promjena jer tamo nije bilo ni supermarketa niti bilo kakve trgovine koja podsjeća na zapad niti bilo kakvog noćnog života.
28.01.2013. Bangkok Već smo nekoliko dana u Bangkoku i možemo reći da nam se stvarno sviđa! Bangkok izgleda kao New York istoka, toliko toga se može vidjeti u toj azijskoj metropoli. Nevjerojatno nam je kako je sve spojeno: tradicionalno s modernim, stari budistički hramovi, a preko puta ogromne zgrade i shopping centri, u istoj ulici možemo vidjeti kako šeću svećenici i Ladyboyevi. Sve ulice su tako šarene i životopisne... Prvi dan smo uglavnom bili u našoj Khao San ulici, isprobavali tajlandsku hranu i pokušali se naviknuti na novu zemlju. Za Tajland nismo imali nekakav plan kao za Indiju, znamo samo da želimo posjetiti sjever i jug i mislili smo sve odlučivati u hodu. Drugi dan smo se probudili dosta kasno, po indijskom vremenu. Odlučili smo obići naš kvart i prošetati. Naša ulica nam se jako sviđa, no problem je što nema metro stanice u blizini. I onda ovisimo o taxijima, tuk tukovima i brodovima jer je rijeka Chao Phraya u blizini. Krenuli smo pješice do Grand palace i Wata Pho. U jednom trenutku nismo bili sigurni gdje smo i prišao nam je jedan čovjek koji se činio simpatičan i pokazao nam na karti. Nakon toga je uslijedio scam, točno onako kako je opisano u Lonley planetu. Znali smo da je scam, da nas želi prevariti, ali odlučili smo se upustiti u to i vidjeti što će se dogoditi. U Indiji smo iz izbjegavali, ali u Indiji je tako očito. Ovdje nisu tako očiti i stvarno ako ne znaš i ne pročitaš unaprijed, lako im povjeruješ. Znači, čovjek nas je ispitivao odakle smo, kratko smo razgovarali, bio je zainteresiran za našu zemlju. Rekao je da radi kao učitelj likovnog. Do tada smo još sve vjerovali. Nakon toga nam je rekao da je palača danas zatvorena i da je baš danas festival u blizini velikog Budhe i da bi trebali otići tamo. Za festival smo čak i povjerovali jer je bio taj dan puni mjesec, a u Tajlandu je puni mjesec od posebnog značenja. I onda nas je počeo ispitivati jesmo li si rezervirali karte za jug, da bi to trebali što ranije jer ih kasnije neće biti... I onda nam je objasnio da možemo uzeti u blizini tuk tuk i platiti samo 4 kn po osobi (što je u Tajlandu smiješno), a on će nas odvesti da vidimo velikog Budhu, Budhu koji sijedi i Golden mount. Na kraju će nas odvesti u TAT turističku agenciju da nam oni pomognu kreirati naše putovanje. Nešto dalje stvarno su stajali tuk tukovi i vozač nam je ponovio isto kao i onaj čovjek. Odlučili smo otići i vidjeti što će se dogoditi. Naravno, imali smo već razrađenu priču za trenutak kada dođemo u agenciju. Vozač nas je stvarno odveo na sva ta mjesta i pričekao i na kraju u turističku agenciju. Da smo mu odmah rekli da ne želimo u agenciju, vjerojatno nas ne bi vozio za taj smiješni iznos. Doveo nas je u agenciju, lijepo smo sjeli. Jedan čovjek je glumio i bio tako ljubazan. Agencija je bila puna ljudi koji su došli tuk tukovima. Vidjeli smo kako ljudi plaćaju i uzimaju skupe aranžmane. Mi smo rekli službeniku da ne znamo kuda ćemo i onda nam je on počeo prodavati priču, crtati otoke, raditi nam putovanje od mjesec dana. Taman smo pokupili neke informacije koje su nam još trebale i onda smo mu rekli da nismo sami i da čekamo naše prijatelje koji su trenutno u Vijetnamu i da ćemo s njima na jug kada se vrate. Ali da sada ne možemo ništa uplatiti niti odlučiti bez njih. Onda je poživčanio i rekao nam da onda dođemo u agenciju kada se oni vrate, bio je tako ljut i nije to mogao nikako sakriti. Vjerojatno za ovo nije imao spreman odgovor niti strategiju kako će nas nagovoriti. I onda je zapalio cigaretu i izbacio nas van. Nas je tuk tuk odveo odakle nas i pokupio i imali smo skoro pa besplatan razgled grada :) Nakon toga smo otišli do palače, već je bilo kasno i bila je stvarno zatvorena. Zidovi nisu preveliki pa smo dio mogli vidjeti i izvana. Ali Wat Pho je bio otvoren. To je jedan od najvećih hramova u Bangkoku, a ime je dobio po najvećem kipu Bude na svijetu koji leži i dug je 46 metara, visok 15 metara i cijeli je prekriven zlatnim listićima, oči su mu napravljene od bisera. Samo Budina stopala su duga tri metra. I to mjesto nam se jako svidjelo. Putem do tamo naletjeli smo na još jedan sličan scam. Na raskrižju smo naletjeli na stariji bračni par koji nam je isto govorio kako je sve zatvoreno i da bi bilo dobro da odemo na neku skupu prekrasnu turu brodom. Vjerujem da je lijepo, ali kada bismo išli na te sve izlete koji se nude u Bangkoku trebali bismo imati stvarno puno novaca. I taj dan smo jeli na ulici, neko povrće s piletinom, ali svatko sa drugog štanda. Kasnije smo otišli van, na pivo i koktele u Khao San ulicu i upoznali dosta ljudi. Uglavnom mlade oženjene muškarce koji su pobjegli u Bangkok od svojih punica i žena, kako kažu malo na odmor. Trenutno žive u Kini i pričaju nam kako imaju jako velike plaće, a rade kao učitelji engleskog. I objašnjavali su nam ako znamo i osrednje engleski da se tako možemo zaposliti u tom dijelu Azije. Tu noć je Gagiju pozlilo. Street food u Tajlandu nije tako sigurno kako smo mislili. A kad razmislimo vani je skoro 40°C, a ta piletina tko zna koliko stoji na suncu. Dan nakon toga smo otišli na jednu od najvećih tržnica svijeta - Chatuchak Weekend Market! Tržnica je preogromna, prodaje se sve i svašta, ali koliko smo vidjeli cijene i nisu baš niže nego u našoj ulici. Samo je sve na jednom mjestu. Ima i jedan dio gdje se prodaju životinje, najviše mali psići poput pinčeva, ali više kao neki križanci. Razumijem se u pse, ali takve nisam nikada vidjela kod nas. S tim dolazi i razna životinjska oprema i nakit kakav se kod nas ne može naći. Prodaju se i razni gmazovi, majmuni i obučene vjeverice. Cijeli dan smo proveli na toj tržnici, Gagiju je bilo već bolje. Nakon toga smo otišli kupiti karte za vlak. Noć prije smo odlučili da ćemo na otok Koh Phangan. Kartu za vlak prve klase i tri sata vožnje s jahtom do otoka platili smo 300 kn po osobi. To nam je jedino ostalo jer smo karte kupili kasno. Taman prije toga opet scam - žena stoji ispred blagajne na kolodvoru i pita nas kuda idemo. Izgleda kao osoba koja radi na kolodvoru i kaže nam da nema više mjesta za vlak za taj datum i pošalje nas na kat da pogledamo. Naravno, tamo je bila turistička agencija. Okrenuli smo se i otišli normalno kupiti svoje karte. Zaključili smo da je u tajlandu najveći scam prevariti turiste tako da kupe karte od turističkih agencija, koje mogu kupiti i sami za manju cijenu. Ostale dane smo otišli u Chinatown, vozili smo se brodićima rijekom. Ali nikakvim turističkim nego gradskim. Ako samo malo uložiš truda naći ćeš sve ono što se nudi u turističkim agencijama, ali u vlastitom aranžmnu i po nižim cijenama. Išli smo i na masažu i pedikuru. Te stvari su ovdje jeftinije nego u Indiji. Zadnju večer je Gagi kupio vrećicu dvije vrste crva da ih može grickati kao čips uz pivo, manji su mu bili dobri, a veći nisu. Sutra krećemo vlakom na otok i ostao nam je još jedan dio Bangkoka za obići, ali to ćemo kada se vratimo.
